Coaching i neuroznanost
Neuroznanost jedno je od najbogatijih područja znanosti – iako spada pod medicinu, ona se bazira na fiziologiji i biologiji te se sastoji od brojnih specifičnih disciplina neuroznanosti. Proučavajući živčani sustav, ona primjenjuje stečena znanja kako bi objasnila ulogu njegovih pojedinih dijelova u kontroli nad organizmom. Zapravo se bazira na načinu na koji naš organizam, tj. živčani sustav obrađuje informacije, prenosi ih, koristi i stvara reakciju – bilo u obliku emocije ili ponašanja. Poveznica s coachingom upravo je ta obrada informacija i razvoj nekog ponašanja. Ono što omogućava djelotvornost coachinga je pojava neuroplastičnosti mozga koja opisuje kako se u odrasloj dobi naš mozak mijenja i redovitim ponavljanjem i učenjem određenih obrazaca ponašanja možemo prihvatiti te nove procese kao naviku i time promijeniti ono što nas je dosad smetalo i razviti se kao osoba.
Neuroplastičnost je, dakle, sposobnost mozga da se mijenja ovisno o iskustvu i dugom ponavljanju određenih obrazaca. Upravo je neuroplastičnost ono što omogućava učenje i promjene ponašanja – da nema tu osobinu, naš se mozak ne bi mogao mijenjati u odrasloj dobi što bi značilo nemogućnost učenja, promjene, ali i oporavka nakon oštećenja nanesena direktno fizički ili kao rezultat traume. Neuroni (gradivne i funkcionalne jedinice živčanog sustava) međusobno stvaraju nove veze ovisno o procesu učenja i razvitku pamćenja. Pri coachingu se koristi ta neuroplastičnost kako bi se popravile stvari koje nas smetaju – zahvaljujući tome mogu se riješiti određene fobije iz prošlosti, razviti se novi načini razmišljanja te promijeniti obrasci ponašanja kojih se pojedinac želi riješiti.
Razumijevanje veze između neuroznanosti i coachinga baca svjetlo na to kako mozak podržava promjenu i transformaciju.
Neuroznanost i pojava neuroplastičnost potvrđuju ono što je već svima poznato – prava promjena teža je no što mislimo, ali je moguća. U slučaju da osoba s kojom pokušavate postići neke rezultate nije upoznata s osnovama neuroznanosti, neće moći iskoristiti neuroplastičnost i rijetko će kad rezultati biti zadovoljavajući. Same informacije u obliku savjeta i motivacija nisu dovoljni za promjenu – bitno je zapamtiti da bilo kakva transformacija zahtijeva redovit i stalni fokus na ono što želimo postići, dakle, nove mogućnosti i nove obrasce ponašanja. Promjena zahtijeva pozitivno i aktivno djelovanje.
Zašto je tako teško mijenjati se?
Naš je mozak evolucijski ustrojen tako da nas odvlači od promjene – kad dobije signale od drugih dijelova tijela o nekoj promjeni u okolini, on se njoj odupire i pokušava nas zadržati u stanju u kojem jesmo. Onaj dio mozga koji je zaslužan za to je orbitalni korteks, a vatru dodatno potpiruje amigdala. Amgidala je, jednostavno rečeno, zadužena za strah – ona je ta koja šalje negativnu reakciju na podražaj. Zato moramo osvijestiti kemiju svoga mozga i prepoznati da refleksna akcija nije uvijek najbolja – coach stoga naglašava ovaj korak i uči ljude da se usredotoče na ono što stvarno žele i razviju snagu volje potrebnu za prelazak preko refleksnih signala koje naš živčani sustav odašilje.
U našem ponašanju veliku ulogu igra i prefrontalni korteks, tj. kora prednjeg dijela mozga. On djeluje tako da usklađuje misli i djelo s ciljevima koji dolaze iznutra. On je glavni u donošenju odluka, planiranju, razlikovanju suprotstavljenih misli, određivanju dobrog i lošeg te povezivanju posljedica s trenutnom aktivnosti. Prefrontalni korteks je mjesto gdje počinje promjena – on upravlja radom prema određenom cilju i predviđanju ishoda neke radnje. Iz svega navedenog jasno je da prefrontralni korteks ima sposobnost učenja novih pravila i obrazaca – dakle, podložan je neuroplastičnosti.
Iako zvuči jednostavno, zapravo je vrlo kompleksno jer fizički stvarate nove veze između stanica živčanog sustava. Dijelovi živčanog sustava poput bazalnih ganglija i simpatičkog živčanog sustava djeluju refleksno – oni su ti koji određuju sve naše interakcije s ljudima, reakcije na nove situacije i slično. Coaching je odličan način kako naučiti koristiti karakteristike mozga poput neuroplastičnosti da bismo razbili neke obrasce ponašanja kojima nismo upravljani svjesno već su nam postali dio rutine i mozak sam upravlja njima. Iako je put dug i zahtijeva trud, na kraju se itekako isplati i promjene su fizičke – ne lebde u zraku kao neka lijepa misao, već su na razini našeg živčanog sustava, a on je taj koji kontrolira cijeli organizam.